Potres, što nakon njega?

Potres, što nakon njega?

Uslijed ove krize s koronavirusom zadesio nas je i jaki potres. Iako većina nas nije imala veće materijalne štete, svima nam je poljuljan osjećaj sigurnosti. Potres je jedan od traumatskih događaja, tj. događaj koji je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva i koji se izrazito negativno odražava na sve koji ga dožive, jer predstavlja ozbiljnu prijetnju životu i/ili tjelesnom integritetu osobe. U svakodnevnom životu često imamo privid da možemo kontrolirati stvari, ljude i događaje, a ovakve iznenadne, nepredviđene situacije nam poručuju da je naša kontrola privid, a to u mnogima od nas budi snažan osjećaj nemoći i bespomoćnosti s kojim nam se teško nositi. Reakcije na ovakve ili slične traumatske doživljaje su kod svih ljudi vrlo snažne i neizbježne.

Za vrijeme i neposredno nakon ovakvih događaja ljudi su blokirani, dezorijentirani i nesposobni integrirati informacije. U stanju su šoka. Valja imati na umu da su u takvim situacijama više skloni slušati i vjerovati glasinama. Imaju ograničen opseg emocionalnih, kognitivnih i ponašajnih odgovora, a s druge strane su u stanju jake pobuđenosti. Traumatski događaj može dovesti do patnje, bez obzira na psihofizičko stanje prije samog događaja.

Iskustvo potresa izaziva različite reakcije i emocije kod ljudi – pojavu intenzivnih i nepredvidljivih emocija, anksioznosti, napadaja plača, razdražljivosti, osjećaji straha, ljutnje, tuge, očaja i tjeskobe. Mogu se javljati ponavljajuće misli vezane uz traumatski događaj i biti popraćene fizičkim reakcijama poput znojenja i lupanja srca. Za očekivati je i pojačanu osjetljivost na podražaje iz okoline, pa tako postajemo osjetljiviji na zvuk sirene, buku, vibracije. Ovakvi podražaji mogu izazvati sjećanje na potres i izazvati anksioznost, pa čak i napad panike, što je dodatno pojačano činjenicom da se potresi i dalje osjete. Javljaju se i fizički simptomi u vidu glavobolja, mučnina, vrtoglavica, boli u prsima. Ipak, ljudi se razlikuju u reakcijama na traumatski događaj, a te razlike ovise o individualnim osobinama, dimenzijama traume i osobinama socijalnog okruženja.

KAKO POMOĆI DJETETU?

Potresi su nepredvidivi i nekontrolirani događaji što ih čini zastrašujućim za sve, a posebno za djecu. Nastojanje da ostanemo usmjereni na proaktivno djelovanje i isticanje onoga što možemo učiniti ojačava nadu i pomaže odraslima i djeci da zadrže osjećaj kontrole u situaciji koja je nepredvidiva i neizvjesna.

O ovoj situaciji svakako je potrebno razgovarati s djecom svih uzrasta. Potrebno je pružiti djeci informacije, dati im priliku za postavljanje pitanja kao i za podršku koju mogu pružiti primarno roditelji.
Pružite djetetu dobno prilagođene informacije o tome što je potres i kako on nastaje kako biste mu pomogli da razumije situaciju. Držite se činjenica i ohrabrujte pitanja.

Razgovarajte o onome što se dogodilo – vi najbolje znate svoje dijete i koji način razgovora mu najbolje odgovara. Za neku djecu razgovor može potaknuti i olakšati zajedničko bojanje ili crtanje, dok će za drugo dijete najbolje funkcionirati direktan razgovor licem u lice. Neka vam ton bude umirujući dok ponavljate poruke poput: “To je bilo zastrašujuće, ali sada smo na sigurnom.” Ne zaboravite na zagrljaje koji su najmoćnije sredstvo umirivanja.

Nemojte se pred djecom praviti da niste zabrinuti i negirati ili umanjivati problem. Djeca znaju prepoznati roditeljski strah i paniku, prepoznaju kada nešto nije u redu, a ako prikrivamo i umanjujemo situaciju i osjećaje vezano uz nju to može dovesti do još većeg straha i fantazija (zamišljanja goreg scenarija od onog koji zapravo jest). Pokazujući pred djecom vlastite emocije roditelji modeliraju djeci kako izražavati emocije i kako se nositi s njima, osobito onima koje su neugodne i intenzivnije i većina nas ima poriv pobjeći od njih. Imajte na umu da već to što imenujemo svoje emocije i govorimo o stvarima koje ih potiču, pomaže da reguliramo sebe i da se osjećamo stabilnije.
Slobodno recite djeci da ste zabrinuti, ali isto tako i da upravo zbog toga radite sve što možete kako bi zaštitili sebe, njih i bližnje. Normalizirajte djeci situaciju. Recite im da je normalno da smo nekada zabrinuti i zbog toga oprezniji i da su to osjećaji koje svi ljudi, pogotovo u ovakvoj situaciji, imaju. Strah je korisna emocija koja nam pomaže da se čuvamo i zaštitimo od neugodnih i za nas potencijalno opasnih situacija. Razgovarajte s djecom o tome na koji način se možemo umiriti kada smo zabrinuti – uživati u nekoj omiljenoj aktivnosti, igrati se, razgovarati s prijateljima, gledati ili slušati nešto opuštajuće i smiješno, zezati se i smijati, čitati, vježbati…. Za djecu je umirujuće i korisno vratiti se u rutinu. Pokušajte održavati vrijeme obroka i vrijeme polaska na spavanje što je više moguće u uobičajenim okvirima. Djeca pronalaze sigurnost u rutini, a osjećaj da „život ide dalje“ pomoći će im da se osjećaju sigurno.

Za djecu su potresi strašni iz više razloga – zbog iznenadnog pomicanja tla praćenog tutnjavom i eventualnih šteta koje nastanu uslijed potresa, ali i zato jer vide roditelje u visoko anksioznom stanju. Usvojite zdrave metode rješavanja svog stresa i anksioznosti, to je najvažniji način na koji ćete pomoći svom djetetu nakon traumatičnog događaja, kakav je potres.
Djeca koja su zabrinuta zbog vjerojatnosti da će biti još potresa, osjećat će se sigurnije kad vide da su mama i tata spremni na brzu reakciju. Pokažite djetetu gdje držite opremu za hitne slučajeve (torbu s osnovnim stvarima za brzi bijeg iz kuće u nuždi), sastavite listu ljudi kojima se dijete može javiti u hitnom slučaju.

KAKO POMOĆI SEBI?

Tražite podršku drugih ljudi, posebno onih s kojima se i inače dobro osjećate, koji su vam bliski, koji su empatični i u koje imate povjerenja. U vrijeme pandemije to se može napraviti i on-line, a na raspolaganju je i stručna pomoć psihologa putem telefona. Otporni ljudi i u svakodnevnim situacijama traže pomoć. Na taj način jačaju sebe čak i kada se osjećaju dobro. Oni cijelo vrijeme razvijaju strategije nošenja sa životnim nedaćama tako da su tjelesno aktivni, rade, pospremaju, pišu, slikaju… Izrazite svoje osjećaje, nađite što je vama blisko, kao što je pisanje dnevnika, ples, crtanje, modeliranje gline i sl. Na facebook stranici Zagrebačkog psihološkog društva može se pronaći puno ideja kako se kreativno izraziti.
Razumijevanje onog što nam se događa u traumatskoj situaciji nam također može pomoći da se bolje nosimo sa svojim emocijama, mislima i ponašanjem i da sami sebi pomognemo u oporavku. Dajte si vremena za prilagodbu, koliko god vam treba. Očekujte da će to biti teško razdoblje u vašem životu. Budite strpljivi i nježni prema sebi.
Koristite zdrave načine nošenja sa stresom: jedite zdravu hranu, uzmite si vremena za odmor. Ukoliko imate poteškoća sa spavanjem, koristite neke tehnike relaksacije.
Uspostavite dnevnu rutinu: jedite u uobičajeno vrijeme, spavajte, prošećite (držeći distancu), vježbajte kod kuće. Vraćanje u rutinu nas emocionalno vraća u „normalno“ vrijeme, prije pandemije i prije potresa.

Molimo vas, ostanite smireni, slušajte upute nadležnih službi i ne zaboravite da i dalje vrijede sva pravila vezana za zaštitu od koronavirusa. Razgovarajte sa svojom djecom, umirite ih i da imate na umu da djeca prate vaše reakcije iznimno pažljivo te je zato važno da budete smireni i da ne podliježete panici. Čuvajte se i čuvajte vaše najmlađe.

U nastavku preuzmite brošuru i saznajte kako se pripremiti za izvanrednu situaciju u slučaju potresa.

PREUZMITE BROŠURU

Pripremila psihologinja Melita Cazin

IZVORI:
Zagrebačko psihološko društvo
Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba
Harfa.hr
UNICEF

Podijeli s prijateljima!